vezano uz tematiku ovisnosti o kompjuterskim igrama. moje mišljenje se također kreće u tome smjeru, tj da je prekomjerno igranje na kompjuteru štetno (u ostalom postoji jedna izreka: čega je previše niti s kruhom nije dobro). nedostatci: zanemarivanje fizičke aktivnosti, sjedenje pred ekranom - zračenje (stariji modeli ekrana, problemi s očima, problemi s kralježnicom), asocijalizacija, življenje u imaginarnoj zajednici. ako zanemarimo nedostatak fizičke aktivnosti (koji je inače sasvim očit i tome ne treba trošiti riječi), možda je najpogubnija pojava vezana uz kompjuterske igrice asocijalizacija i život u virutalnoj zajednici. naime, ljudska zajednica nije izgrađena na asocijalnim temeljima nego kao što i sam naziv govori to je zajednica u kojoj postoji određena interakcija između njenih članova, u kojoj važe određena moralna načela i poštoju se određeni zakoni (od općih zakona (ajmo reći kriminalnih) do vjerskih, etičkih i moralnih). u virtualnoj zajednici ovi navedeni zakoni ne postoje (kreiraju se razne zajednice često puta subverzivnog, kriminalnog karaktera, pa sve i do onih u kojima se izgrađuju razni identiteti koji inače u stvarnom svijetu ne bi mogli egzistirati (utopija)). virtualna zajednica ih sama kreira. a što će se dogoditi kada virtualna zajednica želi prerasti u realnu zajednicu. tko će biti dobar, a tko loš? tko će postaviti kriterije??? koji će biti kriteriji (ajmo se "pozabaviti" crnim, plavim, ljevacima, dešnjacima, visokim, niskim) - još je charles darwin utvrdio da se razlikujemo zato da bi kao vrsta preživjeli (da sada će pobornici komp. igara reći - da i mi smo nužni da bi ljudska rasa išla naprijed - i jesu ali u granicama normale)... nadalje tematika igrica je u principu agresivna. dakle onaj kome virtualni svijet postane realni neće biti u stanu postaviti jasnu granicu gdje je virtualno, a gdje je stvarno! svoju agresivnost će prenositi na svoju okolinu - obitelj, prijatelje... još je isaac newton otkrio zakon akcije i reakcije, pa će svaka agresivnost prema okolini rezultirati još većom povratnom agresivnošću (pogledajte samo kako se ljudi ponašaju u prometu)...rubrike crnih kronika sve su deblje, a naslovi sve brutalniji. još jedan važan segment. dok se igra igrica uvijek postoji opcija - SAVE (snimi dio igrica). dakle, nije važno prije promisliti koji je najbolji način da se neki problem riješi nego, ajmo - poput narodnog heroja, ako poginem, kliknem na load i idem iz početka. u stvarnom životu takvih opcija nema. svaki potez treba biti promišljen i promišljen (to je ono od čega se ljudi razlikuju od životnja). koje bi bile prednosti igranja kompjuterskih igara. naravno sve što smo naveli su i prednosti: korištenje kompjutera - razvoj kompjuterska pismenosti kao zalog budućeg razvitka društva; razvoj inteligencije, razvoj kreativnosti... zaključno: kompjuterske igrice su dobar oblik zabave (naravno meni je sport draži, a doktori kažu i korisniji i zdraviji), ali svijet zabave nikako ne smije postati ništa više od zabave - NE SMIJE POSTATI OVISNOST jer ovisnost je bolesno stanje, a bolest kao i svaka druga zahtijeva liječenje!